Kula Lotrščak

Kula Lotrščak jedna je od simbola Zagreba. Nalazi se na Gradecu, uz nekadašnja mala gradska vrata Dverce na Strossmayerovom šetalištu. Uz Kamenita vrata i Popov toranj smatra se do danas najbolje sačuvanim objektom gradskog obrambenog sustava. Lotrščak se isprva zvao kula od Dverca, ali od 1646. kada je u njemu smješteno zvono (lat. campana latrunculorum - zvono pljačkašâ, razbojnikâ, ili iskrivljeno starozagrebački »lotrijašâ«) počeo se zvati Lotrščakom.

Kula po svom četvorinastom tlocrtu, po strukturi zidova i po proporcijama romanički je fortifikacijski objekt koji se nakon svoje obrambene funkcije prilagođavao potrebama raznih vremena. Svoj današnji izgled dobila je u 19. stoljeću nakon pregradnji koje je izveo arhitekt Kuno Waidmann. Kula je visoka 19 metara, krovište pet, kupola šest, ukupno 30 metara.

U Kuli je smješten Grički top, koji svakog dana pucnjem označava podne. Na vrhu se nalazi kupola s vidikovcem.

Razglednice

Evo i par razglednica Zagreba (iz 1904. - 1906. g.)

Kip Blažene Djevice Marije na Markovom trgu

Prilikom pregledavanja starih slika uočila sam da je prije na trgu Sv. Marka stajao kip (kojeg danas tamo više nema), pa sam išla malo istraživati.

Naime radi se o kipu Blažene Djevice Marije. Zbog trošnosti kipa, na gradskoj skupštini 1864. g. se odlučuje da se ovaj zamjeni novim. Za izradu novog kipa se zadužuje poznati kipar A.D. Fernkornu (on je napravio i spomenik Banu Jelačiću).

1865. jenapravio novi i veći kip. 1865. g. se stari kip uklanja. Dogovorom je 1873. g. novi kip postavljen na Kaptol gdje i tamo danas stoji, jer se na Trgu Sv. Marka više nije uklapao.

Zbog dotrajalosti i trošnosti kipa, 1864. na gradskoj skupštini su odlučili da se ovaj kip zamjeni novim. Izrada novog kipa je dodjeljena poznatom kiparu A.D. Fernkornu (napravio spomenik Jelačiću) i 1865. je napravio novi ali veći kip. Kako se nije uklapao u prostor trga, novi je kip dogovorom postavljen 1873.g na Kaptol gdje i danas stoji. Stari kip je uklonjen 1869.

Kraljičin zdenac

Kraljičin zdenac
(Kraljica Barbara Celjska, Bogom dana Kraljica Mađarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, itd.)

Legende govore da je uvijek bila obučena u crno, uz to bila je strašno zla. Imala je gavrana kojeg je obožavala. Kad se naljutila ili je tko što skrivio, zapovijedila je gavranu da napadne čovjeka kojeg bi on kanđama i kljunom usmrtio. Iz šale je znala gavrana naputiti na svoje dvorjane, no, oni su se naučili obraniti. Pričalo se kako je svoje ljubavnike, kad bi ih se zasitila, bacala s kule u smrt ili ih je pustila u kavez s veprom. Uživala je promatrajući kako vepar ubija nesretnika.

Kad su Turci stigli podno Medvedgrada, nitko joj nije htio pomoći zbog njenog groznog ponašanja. Zato je pozvala vraga i zaklela se: “Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe!”. Bile su to njezine riječi koje je kasnije požalila.

Vrag se odazvao njenim ponudama i otjerao Turke. Tad je ona htjela prevariti vraga da poništi kletvu. Ponudila je dvanaest vjedara zlata onome tko ju triput prenese oko tvrđave. To nije nikome uspjelo zbog paklenih stupica koje je vrag postavio. Zbog toga je postala još prokletija. Kad je umrla, pretvorila se u zmijsku kraljicu, a njene podanice zmije čuvaju njeno zlato koje je sakriveno negdje u podzemnim hodnicima što vode na Kaptol ili čak možda negdje u hodnicima na Griču.

Postoji jedna priča da je neki mladić uspio ubiti zmiju, ali se bojao uzeti zlato jer je znao da je prokleto.

Nakon rata, pak, vođeni pričama o zakopanom blagu, brojni avanturisti su prekapali po ruševinama grada te potkapali južnu kulu, koja se tada urušila. Stare fotografije svjedoče o njenom postojanju, a obnovljena je 1994. godine.

Trgovina Juliusa Hühna

Trgovina Juliusa Hühna

Tko je Julius Hühn?

Julije Hühn, pionir hrvatske litografije, nedovoljno je poznat u odnosu na mnogostruku aktivnost koju je razvio u Zagrebu sredinom 19. stoljeća.

Julije Hühn potječe iz Tiringije. Litografiju je izučio kod Karla Albrechta pa se odmah zatim naselio u Zagrebu i tu 1858. otvara vlastiti litografski zavod koji djeluje sve do kraja stoljeća. Do osnutka njegovog zavoda grafički listovi za domaće potrebe otiskivali su se pretežno u Beču.

Hühn je prvi litografirao niz veduta Zagreba i drugih većih mjesta u Hrvatskoj. Te su litografije zanimljiva i dragocjena svjedočanstva, najstarija te vrsti u nas. On ih je izrađivao po vlastitim fotografijama ili prema crtežima drugih autora. Velik broj litografija istaknutih ličnosti hrvatskog političkog i kulturnog života izradio je na nagovor Ivana Kukuljevića-Sakcinskog.